Istrajati u veštini

Istrajati u veštini

Na žalost svi koji na Taijiquan dolaze da „utroše“ vreme ili nađu društvo, da budu „in“, da sebi daju na značaju, a ne zarad same veštine – neće istrajati. To nisu dovoljno jaki razlozi zbog kojih bi čovek posvetio život izučavanju tako kompleksne veštine kao što je Taijiquan. Jedini razlog koji bi pred sobom opravdao „trošenje“ vremena – života – na izučavanje jednog pokreta, pogleda, stava, je svest o tome da je vežbanje Taijia uvežbavanje samog života. Vežbanje kako da budeš svoj i kako da sa obe noge staneš u svoj život svesno, jasno, hrabro i postojano. Svest o tome da ne uvežbavate pokret, jer da je tako mnogo bi brže napredovali, već da prevazilazite svoja ograničenja. Da ste upisli plesnu školu za 4 godine bi naučili barem tuce igara! Na Taijiu za 4 godine možete samo da savladate svoju (životnu) krutost, da steknete istrajnost i upornost. Da naučite da držite usmerenu pažnju, da postanete svesni sebe. Da shvatite da se kroz fleksibinost prevazilazi rigidnost, da naučite da sa minimalnim utroškom energije postignete maksimalni učinak. Da steknete svest o tome da su principi taijiquana principi svesnog i punog života.

Ali! To je samo potencijal koji Taijiquan krije u sebi.

Poznato je učenik može da primi samo onoliko znanja za koliko je tog trenutka „otvoren“ – spreman. Ima učenika koji godinama dolaze na trening, ali ostaju na istom nivou. Postoji nekoliko razloga za to: ili nisu suštinski zainteresovani, ili karmički nisu zreli da „prime“ više od veštine, ili ih Ego remeti – sprečava da napreduju. Njih prepoznajem po tome što kada objašnjavam ili pokazujem nešto, oni glasno kažu, u sebi konstatuju ili pokazuju učitelju da oni to već znaju. Znači tog trenutka oni bilo koju korekciju, dopunu, sticanje novog nivoa – odbijaju. Obično se, dok učitelj objašnjava povuku u ugao i uvežbavaju ono što „znaju“. Samim tim ostaju uvek na istom nivou. Oni ili imaju puno „knjiškog znanja“ pa to zamenjuju sa veštinom, ili traže samo spoljni sadržaj. Kad to savladaju postaje im dosadno, gube pažnju i interesovanje i ubrzo ili napuštaju Taijiquan, ili se proglašavaju učiteljima i na žalost na sledeće generacije prenose samo „praznu formu“.

Sa druge strane pojavi se učenik koji je zreo i spreman za veštinu. Njih prepozanjem po tome što pažljivo slušaju i upijaju svaku reč, pokret učitelja, bez obzira koliko puta ona bila ponovljena. Oni isto vežbaju za sebe, ali hiljaditi put pažljivo gledaju isti pokret i svaki put otkriju nešto novo u njemu. Intuitivno osećaju da se veština ne stiče „ knjiškim znanjem“, već se upija prisustvom, pažnjom, prijanjanjem i ponavljanjem. Na žalost oni često karmički nisu zreli da steknu veštinu, pa ne mogu da uklope karijeru, brak…sa izučavanjem veštine. Često kad oduže šta imaju oni se još zreliji vraćaju veštini.

Učenici često misle da je učitelj dosadan, da stalno ponavlja isto i da im ne pokazuje dovoljno. „Pa četiri godine nas podučava jednu istu formu! Ne uči nas ništa novo.“ Postaje mu dosadno i ide kod učitelja koji svake godine (na starim, lošim temeljima ) podučava novu formu. Na žalost, po dosadašnjem iskustvu taj osećaj dosade i traženja novog se najčešće dešava upravo na prekretnici, kada je učenik samo mali korak od toga da sam može da razvija dalje svoju veštinu. Znači da je došao do trenutka da se u izučavanju povuče u sebe i da veštinu izučava uz malu pomoć, sam i kroz sebe. To je trenutak kada većina odustaje.

Učitelj svesno i namerno ponavlja iste reči i pokrete jer tako, kao kroz formulu utiskuje engram Taijiquana u svest i telo učenika.

Sa druge strane, nešto što je nekome rekao drugima može da prećuti, ili da im kaže drugačije ili mnogo kasnije. Učitelj oseća i zna šta kada, kako i kome (ili kojoj grupi) treba da kaže ili pokaže da to podstakne ostvarivanje najboljih rezultata.

Kada neki mudri i strpljivi učenik dostigne određeni nivo i učitelj je spreman da nastavi da mu prenosi svoje znanje.

Verujte učitelju samo ako sve što kaže ili pokaže zna da obrazloži i opravda zašto baš tako, a ne drugačije. Ne verujte mu ako samo kaže – to su principi Taijia i zato tako treba! Znači da nema suštinsko razumevanje i znanje Taijiquana.

Poznato je da u toku učenja unutrašnjih veština najveći broj učenika otpadne na početnom nivou učenja. Veoma mali broj dostigne srednji nivo veštine. Međutim ko god dostigne stabilan srednji nivo, samo je korak od majstora i većina pre ili kasnije dostignu manje-više majstorski nivo! U spoljnim veštinama je obrnuto. Veliki broj učenika dostigne srednji, pa i viši nivo, a od njih samo mali broj postanu majstori.

Vaš učitelj

Đenđi