Najčešća pitanja

1. Kako Taijiquan „leči“?

Najčešća pitanjaTai đi ćuan se od davnina smatra jednim od najdelotvornijih metoda za održavanje zdravlja i vitalnosti. Sistem vežbi Tai ći ćuan je izvorno nastao kao borilačka veština, ali je nastajao u manastirima gde je svrha bilo kakvog vežbanja – razumevanje života i suštine postojanja. Duboka usmerenost ka sebi darivao je miran duh vežbaču koji je pronalazio prirodan i zdrav način jačanja i treniranja tela, ali i duha. Tako se Tai đi ćuan razvijao prateći i oslanjajući se pre svega na najstariju zdravstvenu disciplinu – ći gong, koji se bazra na principima Taoizma. Iz osnovne taoističke filozofije proizilazi da je zdravlje uslovljeno balansom između jina i janga, a krajnji cilj vežbanja u Taiđićuanu jeste ujednačenje i harmonizacija Jina i Janga. Postizanje tog balansa je materijalna osnova tvrdnjama da je ozdravljenje moguće. Ravnoteža jina i janga daje temelje izveštajima o „čudnovatim“ ozdravljenjima koji se dešavaju – samo vežbajući Tai ći ćuan. Znači ne radi se o nekakvom čarobnom ili tajnom sistemu koji „leči“, nego osmišljenom, čoveku prilagođenom prirodnom načinu držanja, disanja, kretanja, mišljenja i ophođenja.

Iako Tai đi ćuan danas praktikuje oko 20% svetske populacije i spada u red najpopularnijih vežbi na svetu, mnogi vežbači nisu svesni, ili zanemaruju činjenicu da suština i „lekovit“ element nije sam pokret, već način izvođenja – sadržaj pokreta: dah, pogled, misao, usmerenost svesti…

Ako formu Taijiquna izvodimo jako sporo i potpuno opušteno usled izvođenja pokreta disanje se produbljulje, postaje sporije i ujednačeno – diktirano ritmom i tempom pokreta. Dijafragma se skuplja i širi, spušta se stomačnoj duplji i ka kičmi.Ti pokreti omogućavaju uzimanje više vazduha u pluća, u sled čega organizam raspolaže sa više kiseonika, što poboljšava cirkulaciju, ujednačava i umiruje rad srca. Pokreti stomačnih mišića vrše finu masažu unutrašnjih organa i creva, poboljšavaju varenje i peristaltiku. Na taj način se leče poremećaji i vrši preventiva tih organa. Usmerena koncentracija na pokrete i unutrašnja kretanja, konstatna ujednačenost ritma kretanja umiruje um. Na taj način na duže relacije podstiče rad centralnog nervnog sistema, koji upravlja sistemom žljezda sa unutrašnjim lučenjem I radom unutrašnjih organa. Prefinjeni pokreti taijiquana nas dovode u harmonično stanje i raspoloženje.



Najčešća pitanja

2. Odustala sam od vežbanja Taijiquan-a, jer mi je bilo komplikovano i naporno. Zar to ne bi trebale da budu jednostavne i lagane vežbice?

Različiti su motivi koji dovode polaznike na trening. To je obično potreba da se relaksiraju, nađu mir, prevaziđu neki zdravstveni problem, ili motiv koji je i mene doveo, da uživaju u lepoti i harmoniji pokreta. Obično je postavljen i cilj dolaska, a polaznik obično ima i tačnu ideju šta je Tai đi. I kada prvi put dođu na čas ostanu potpuno zbunjeni. Zar su to oni lagani, usporeni pokreti? Zašto je to tako teško? Kako ne mogu da ponovim pokret, zašto me telo ne sluša? Tai đi ćuan je toliko prirodan i jednostavan sistem vežbi, da sva teškoća usvajanja upravo proizilazi iz toga. Tu krajnju jednostavnost ni naš um, ni naše telo nije u stanju da prihvati. Naše telo se grči zato što ima zadatak da napravi iskorak, svi mišići su napeti, a ramena podignuta zato što trebamo da podignemo ruku… Naš um neprestano dodaje, ukrašava, popravlja pokret koji je samo: podigni ruku.

Osnovni preduslov je postizanje duboke relaksiranosti tela. Kada smo savladali telesnu opuštenost, možemo da fokusiramo pažnju na disanje, što obezbeđuje smirivanje uma i dostizanje dubljih nivoa svesti. Tempo, dubina i kvalitet disanja direktno utiče na fizičko, emocionalno i duhovno stanje bića. Miran um, opušteno telo, svesno i duboko disanje usklađeno sa pokretima dozvoljava umu da svesno upravlja i distribuira ći kroz telo. To je preduslov za razvijanje unutrašnje snage koja se kasnije koristi u svrhu lečenja, borbe, samoisceljnja…

3. Zašao sam u lepe godine ali bih voleo da održavam svoje zdravstveno stanje. Da li su ove vežbe pogodne za mene?

Ljudi u godinama se brzo zamaraju, osećaju nesigurnost u hodu, jer su im donji ekstremiteti slabi, nesigurni, a gornja polovina tela je „otežala“ i vuče ih ka tlu. Či se nagomilao tamo i izaziva glavobolje, visok krvni prtisak, srčane smetnje… Bilo bi ispravno da se gore osećaju lako, a noge da su snažne i stabilne. Od tog cilja vas deli samo vreme i trud.
Kako stara kineska poslovica kaže, ako želiš požnjeti pirinač prvo ga posadi. Zato hajde da posadimo seme!